CNC operacije, robotiku i zavarivanje, sve to ovi srednjoškolci usavršili su na praksi bez granica!

Jačanje praktičnih znanja i vještina učenika struke vrlo je važno, a mnogo zanimljive i poticajnije za učenike je kada se provodi u nekoj stranoj državi i motivirajućoj okolini, zar ne? Stoga je Srednja škola Ivan Švear Ivanić Grad prijavila i uspješno realizirala prvi projekt mobilnosti „Praksa bez granica“ (Erasmus+ - Ključna aktivnost 1 za područje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja).

„Praksa bez granica“ je projekt jačanja konkurentnosti na tržištu rada i povećanja interesa za strukovna zanimanja, kao i razvijanje osjećaja pripadnosti europskom građanstvu

Trideset dva učenika Škole (industrijski mehaničari, elektromehaničari, elektromonteri i ekonomisti) na praktičnu nastavu otputovali su u Pescaru u Italiju na 16 dana, gdje su stekli nova znanja i vještine u čak četiri područja: zavarivanje, CNC operacije, robotika i računovodstvo.

Koordinatorice projekta bile su nastavnice Lidija Samac i Josipa Ilić, a nastavnici u pratnji učenika bili su Silvija Svetoivanec Marinčić i Krešimir Skupnjak. Upravo sa kolegom Krešimirom, nastavnikom strukovnih predmeta koji je pratio učenike usmjerenja industrijski mehaničari, elektromehaničari i elektromonteri provela sam ugodan razgovor, te prenosim njegove dojmove nakon provedenog projekta:

Učenici su praksu imali organiziranu u Srednjoj strukovnoj talijanskoj školi, i to na način da su bili podijeljeni u tri grupe: zavarivači, CNC operateri i robotičari. Svaka grupa imala je novi zadatak svaki dan za izvršiti, pri čemu su imali pomoć nastavnika mentora i talijanskih učenika vršnjaka. Izvedba zadataka vršila se u specijaliziranim učionicama u izvrsnim uvjetima za rad.

Na početku sam na učenicima primijetio određeni strah od novoga i izazova, ali kako je vrijeme prolazilo i oni su postali hrabriji i samostalniji u radu. Jezična barijera učenicima je stvarala dodatni pritisak, no tome su doskočili alatima za prevođenje na mobilnim uređajima. Vrlo brzo ostvarili su ugodnu komunikaciju, a rodila su se i neka nova prijateljstva i druženja.

Porto di Vasto je talijanski grad u kojem smo posjetili tvrtku TMC koja proizvodi dijelove za BMW i Hondu, te izrađuju sprave za teretane. Tamo su učenici mogli vidjeti procese proizvodnje kao što su rezanje materijala laserima, priprema materijala za zavarivanje i samo zavarivanje robotskom rukom. Vožnja vlakom od Pescare do Porto di Vaste od 60km za učenike je bilo veliko iznenađenje jer se pruga nalazi neposredno uz more, a vlak postiže brzine od 150km na sat dok je vožnja iznimno udobna, čime se stiče poseban dojam lebdenja.

Što se tiče obilazaka i kulturnih znamenitosti, prvi dan razgledavali smo grad Pescaru. Bili smo u posjetu Rimu i Vatikanu, a učenici su ostali iznenađeni veličinom i raskoši vatikanske palače. Obišli smo vanjski dio Koloseuma, vidjeli smo Panteon i fontanu Di Trevi, dok smo u povratku imali kraći obilazak Venecije gdje su učenici imali priliku posjetiti Trg svetog Marka i vidjeti kanale ispunjene gondolama.

Svakako smatram da je za učenike to bilo jedno životno iskustvo protkano učenjem, druženjem i stjecanjem vještina.

Osim sa nastavnikom Krešimirom razgovarala sam i sa učenicima o njihovim dojmovima. U timu robotičara bili su Mihael Abramović, Lovro Kralj, Hrvoje Meštrović i Ivan Jelić, a ovo su njihovi dojmovi:

Prema zadatku koji smo dobili trebali smo izraditi shemu spajanja i program u alatu Tinkercad za Arduino Uno mikrokontroler. Nakon toga uslijedilo je spajanje komponenti prema shemi i testiranje. Taj zadatak bio je nam je vrlo zanimljiv i izazovan, ali uz pomoć mentora i talijanskih učenika uspješno samo ga izvršili, s ponosom izjavljuju učenici, dok se na njihovim licima vidi zadovoljstvo. Obilasci gradova i kulturnih znamenitosti također su im se jako svidjeli, jer neki od njih nisu nikada bili izvan granica Hrvatske.

U timu CNC operatera bio je učenik Tim Emanuel Gašparović, te i on opisuje svoje iskustvo:

Dobili smo zadatak izraditi program modela za CNC tokarilicu-glodalicu. Modelirali smo prema dobivenim uputama u alatu AutoCad. Nakon toga talijanski nastavnik mentor i talijanski vršnjaci pokazali su nam postupak prebacivanja programa u sam stroj i demonstrirali su rad stroja prema programu koji smo izradili. To nam je bilo jako zanimljivo i naučili smo nešto novo. Male poteškoće imali smo u sporazumijevanju zbog jezika, ali moj tim uspješno je odradio zadatak i zadovoljan sam svojim angažmanom.