Svi bi studirali, a tko će raditi?

Piše: Marija Ferinović

Kada uspoređujemo upise u srednju školu danas i prije deset godina razlika je uočljiva. Prije desetak i više godina ljudi su izbjegavali škole poput gimnazija jer su se željeli nakon školovanja što prije zaposliti i osamostaliti, te osnovati obitelj. Naravno bilo je onih koji su težili daljnjem školovanju pa su ipak birali škole s kojima bi mogli upisati neko više obrazovanje, no takvi su bili rijetki. Te informacije prekupila sam iz razgovora sa osobama koje su prije dosta godina završile srednju školu, te se nakon toga zaposlile, ali tada je ipak situacija bila malo drugačija što se tiče zapošljavanja. Pri zapošljavanju nije bio toliko naglasak na visokoj spremi kao danas. Prije su ljudi završavali trogodišnje strukovne smjerove, imali svoje obrte, a danas imaju odlične poslove koji su dobro plaćeni bez obzira na to jesu li završili fakultet ili ne.

Nažalost ta situacija se danas drastično promijenila. Često možemo čuti izreke poput „Bez fakulteta si nitko ni ništa“. Takav stav je uvelike promijenio razmišljanje u mojoj generaciji i u mlađim generacijama, te danas mladi izbjegavaju upise u trogodišnje strukovne škole jer bi svi htjeli na fakultet. Mladima možda nije poznato da se i sa četverogodišnjom školom također može upisati fakultet, a postoji mogućnost i za one koji su završili trogodišnje zanimanje da nastave prekvalifikaciju na viši stupanj i time također mogu kasnije upisati fakultet.

U današnjim generacijama trogodišnje škole padaju pod loš glas, jer svima prvo padne napamet da se tamo upisuju osobe koje ili nisu imale ocjene za nešto bolje, da su takva usmjerenja lagana i da neće ispuniti njihova zahtijevanja i očekivanja, te da neće moći upisati željeni fakultet. Nije da su glasine uvijek netočne, ima i iznimaka, ali priču se ipak treba sagledati sa svih strana. Danas bi svi htjeli raditi u uredima, cijenjenim firmama, na managerskim pozicijama…Nažalost, zbog toga se zanemaruju ostala zanimanja koja su također na tržištu rada tražena i dobro plaćena, a i deficitarna. Kod mnogih mladih budućih ili sadašnjih srednjoškolaca najvjerojatnije veliku ulogu u biranju srednje škole su imali roditelji, jer su pokušavajući ih voditi na pravi odabir zapravo još više zbunili i odveli na krivi put. To ne znači da su napravili nešto loše, jer je svima poznato da roditelji žele samo najbolje za svoju djecu, no ipak ne treba stvarati pritisak sa očekivanjima, već treba objasniti kako stvari stoje i za što uopće fakulteti služe.

Posao koji nije managerska pozicija u nekoj prestižnoj firmi nije nužno loša opcija ili neuspjeh, već se u svakom poslu može izvući najbolje i napredovati, pogotovo ako si dobar u tome što radiš. Kada bi popustila u školi, moji roditelji su mi znali reći da ako ne počnem učiti “da će me poslati u trgovačku“. Nisu samo moji takvi, znam da postoje i brojni drugi koji koriste izraze poput „Idi u frizersku, ne moraš na faks“, „Nakon srednje odmah idi raditi pa se muči do kraja života“, i sl. Takvi izrazi pogotovo od roditelja stavljaju sijenu na mnoge škole učenicima, a na kraju krajeva će se i učenici međusobno konzultirati pa će takvo mišljenje prenijeti na nekoga drugoga i to dovodi do velikih problema.

Ja sam učenica trećeg razreda usmjerenja Opća gimnazija i zadovoljna sam svojim usmjerenjem, no često sam promišljala o ovoj temi. Prije nego što sam se upisivala u srednju školu svakakve sam glasine čula od svojih vršnjaka, a vjerujem da su i oni to čuli od nekog drugoga, te sam si tada zbog glasina stvarala neko crno mišljenje o mnogim školama jer sam mislila da ne mogu puno postići s njima. Od svih ovih poteškoća s kojima se učenici susreću mislim da je najveći problem oko upisa na fakultet i da je to razlog sve manjeg broja upisanih u mnoge trogodišnje škole.

Ispitala sam dvadeset i jednog srednjoškolca/ku naše škole različitih usmjerenja i shvatila sam da je zapravo moja teorija o fakultetu i trogodišnjim školama zaista istinita. Kada sam učenike/učenice pitala da mi navedu razlike između četverogodišnje i trogodišnje škole odgovori su uglavnom odgovarali mojoj teoriji. Svi su učenici odgovarali zapravo na sličan način; nemogućnost nastavka školovanja i upisa na fakultet ako završiš trogodišnju školu, ne zadovoljava moja očekivanja, i sl. Nisu svi ispitani učenici gimnazijalci, ima i učenika osmih razreda, učenika strukovnih škola te učenika trogodišnjih škola. Jedan od odgovora bio je također „Nikada ne bi podcjenjivala osobu koja je završila 3 godine jer iskreno nema razlike, ali mnogi poslovi traže barem 4 godine za kvalifikaciju.“ Što nam također pokazuje da ljudi misle da nešto više uvijek znači nešto više. Zaposliti se možete i sa tri godine školovanja, a ako biste htjeli tokom svojeg života doseći nešto više, uvijek možete obaviti prekvalifikaciju ili dodatno usavršavanje, te se na taj način razvijati i napredovati.